Od lave do kamene vune
Kamena vuna spada među najbolje materijale za toplinsku, zvučnu i protupožarnu zaštitu. Odlučujući faktor pri tome su njene iznimne osobine: toplinska izolacija, negorivost, talište na temperaturi većoj od 1000°C, vodootpornost, otpornost na vremenske uvjete te jednostavnost ugradnje.
Proizvodnja kamene vune danas se izvodi vrlo sofisticiranim procesima. Osnovna sirovina za proizvodnju kamene vune je kamen vulkanskog porijekla, i to vrste kao što su diabaz, bazalt, dolomit i slični.
Proizvodni ciklus počinje taljenjem kamena pri 1500°C. Time dobivamo talinu (lava), koju razvlačimo pomoću rotirajuće predilice i upuhavanja jakog zračnoga mlaza. Nastala vlakna se polažu na pokretnu traku, te se pri tome dodaje vezivo (1-3%max). Tako oblikovana vlakna se preko trake vode u komoru za komprimiranje i zatim u peć za stvrdnjavanje, gdje na približno 250°C vezivo otvrdne i vuna dobije svoj konačan oblik i tvrdoću.
Otpatci proizvodnje ili otpadna vuna s gradilišta se melje i drobi u granulat te s dodavanjem pijeska i cementa briketira, a ti se briketi dodaju osnovoj kamenoj sirovini u kupolnoj peći. Proizvodni ciklus tako ne dopušta nikakav otpad u obliku mineralnih vlakana, koje bi bilo potrebno deponirati u prirodu.
Gustoća vune, orijentacija vlakana i dio veziva definiraju mehanička svojstva konačnog proizvoda, a time i područje njegove primjene. Izoliranje s kamenom vunom ne znači samo toplinsku, zvučnu i protupožarnu zaštitu objekta, nego svojom izolacijskim svojstvima utječe i na smanjenje potrošnje energije za grijanje.
Proizvodnja kamene vune je za okolinu ekološki prihvatljivi tip proizvodnje izolacijskih materijala, gdje iz kubičnog metra sirovine dobijemo sto puta veći volumen izolacijskih materijala i to s minimalnim korištenjem energenata. Prosječan Rockwool-ov proizvod za toplinsku izolaciju stambenih objekata u "životnom vijeku" takvog objekta omogućuje 1700 puta veću uštedu one energije koja je upotrebljena za njegovu izradu.
